Kamp odmorište Vizjak

September 8th, 2011 Comments off

Javljeno nam je da je u tijeku registracija kamp odmorišta kod bistroa Vizjak 100 m od odvojka autoceste zg-ri . Kamp je na površini 1600 m2 i ima: nadkriveni piknik prostor sa kaminom roštiljem, kotlom i ražnjem, struja, voda, muzika, restoran, sobe i pri završetku je noćni caffe u ravnini campa.

Domaćini pozivam na besplatno kampiranje i druženje, a više informacija možete pronaći na njihovim web stranicama www.vizjak.hr.

Categories: Novosti Tags:

Protected: U pripremi

June 14th, 2011 Enter your password to view comments.

This post is password protected. To view it please enter your password below:

Categories: Putopis Tags:

Uskrs 2010 – Zagreb-Pariz (i natrag)

March 25th, 2010 23 comments

(ovaj tekst je nastajao tijekom našeg putovanja – kasnije smo ga dopunili slikama i detaljnijim informacijama za zadnjih par dana)

Plan puta

Ovo je gruba skica i plan našeg putovanja – sigurno ćemo usput ubaciti razgledavanje svega zanimljivog za što budemo imali vremena.

  • srijeda, 31.03. – polazak u popodnevnim satima i noćenje u Sloveniji ili na ulasku u Austriju
  • četvrtak, 01.04. – landranje po Austriji i dolazak na Chiemsee (100km prije Minhena)
  • petak, 02.04. – obilazak memorijalnog centra Dachau, kratko stajanje u Legolandu, put do tete i tetka kod Stuttgarta
  • subota, 03.04. – odmor i druženje
  • nedjelja, 04.04. – poslije ručka polazak prema sestrični u Freiburg
  • ponedjeljak, 05.04. – polazak prema Parizu tijekom prijepodneva
  • utorak, 06.04. – razgledavanje Pariza
  • srijeda, 07.04. – razgledavanje Pariza
  • četvrtak, 08.04. – zabavni park Asterix (nije još sigurno), poslije toga polazak prema Heidelbergu i noćenje negdje oko Reimsa
  • petak, 09.04. – dolazak u Heidelberg kod kume u popodnevnim satima
  • subota, 10.04. – polazak prema Linzu
  • nedjelja, 11.04. – povratak doma preko Graza

Nedjelja, 28.03. – pripreme pri kraju…

…a nervoza raste. Ne znam da li bi bilo bitno drugačije da smo sve ovo duže planirali (na ovaj put smo se odlučili krajem veljače – znači prije jedva mjesec dana), ali zadnjih nekoliko dana nam je bilo prilično užurbano i zagužvano – uz redovite obaveze i posao, tu su pripreme, pakiranje, popisi, čišćenje kampera, odabir opreme i stvari koje nosimo sa sobom, još bitniji popis stvari koje ne nosimo sa sobom…

Samo da više krenemo, onda će sve doći na svoje mjesto. Ako smo nešto zaboravili od sporednih stvari, kupiti ćemo usput – a nadoknaditi ćemo i svo vrijeme koje smo “posudili” od spavanja zadnjih dana (i usput avansirati malo za kasnije). :)

Srijeda, 31.03. – noćimo kraj Ljubljane

Nakon što smo konačno krenuli od doma negdje iza 19.30h, na drugom kraju grada smo skužili da od svih silnih stvari koje smo pakirali i ponijeli – ipak nismo izvadili sve salame i sireve iz frižidera. Zbog toga smo na pakiralištu Konzuma iza Antunoviča napravili lagani zastoj od cca. pola sata. Negdje kraj Samobora nas je počela prati kiša koja nije stala do Ljubljane. Policajca na granici je jako zanimalo kuda mi to idemo – uz obavezno podpitanje “zar sa svom djecom?”. :)

Odmah nakon slovenske granice vidjeli smo lešinare iz Družbe za ceste koji čekaju žrtve bez vinjete. U tih dvije minute koliko mi je trebalo da skočim po našu vinjetu kiša je od laganog padanja okrenula na pljusak, tako da sam se u kamper vratio prilično mokar – a moji su za to vrijeme razvukli sve za večeru. Nakon toga smo krenuli dalje, a klinci su vrlo brzo proglasili kapitulaciju i legli na spavanje – naravno, svi osim Lee koja je zaspala 10 minuta prije dolaska u Hotel Kamp Kanu (to je ovo gdje smo sad i tu ćemo prenoćiti).

Ovdje sve izgleda mirno – kako i neće kad smo jedini kamper na odmorištu :), a za u jutro je već Nana vidjela crkvu u blizini pa će Jan ići obaviti svoju svetu pričesničku dužnost dok se mi spremimo i popijemo kavu.

Geek notice (ostali možete slobodno preskočiti) – Wifi kartica ugrađena u laptop je vidjela jednu mrežu sa jednom crticom i bez mogućnosti spajanja, dok se nedavno pribavljena Alfa pokazala dostojnom glasa koji je prati i našla 5-6 mreža sa preko pola jačine signala, tako da smo uspjeli obaviti i telefonski Skype poziv.

Sada je 23:45h i lagano ćemo na spavanje – laku noć svima.

Četvrtak, 01.04. – Bled, Austrija i dolazak u Chiemsee

Nanu je u jutro u 7h probudilo crkveno zvono, pa je odmah digla i Jana da idu potražiti jutarnju Misu jer kao prvopričesnik, Jan ima obavezu donijeti potvrde da je bio na misi. Na cesti ih je toliko upašilo lajavo pseto da su počeli trčati natrag prema kamperu, srećom iz kuće je izašla gospođa koja je pozvala Bućka k sebi. Tako su upoznali i prvu susjedu kraj kampa koja nije mogla vjerovati što ju pitaju i nema pojma kad je misa, pa ih je uputila blatnim poljem prema crkvi. Šetnja po livadi ih je podsjetila na horror filmove gdje iz magle u pustopoljini obično iskoči nešto strašno – no srećom, to je bilo samo slovensko selo Smelnik. U pola osam su došli do crkve i krenuli zvoniti na vrata župnog ureda jer su očekivali da su svi u punom pogonu zbog Zornice – međutoa, budne su bile jedino krave u obližnjoj staji, a žena u prolazu je rekla da župnik spava i da nisu normalni što zvone.

Nakon doručka krenuli smo dalje, a maglovito i tmurno jutro pretvorilo se u lijepo i sunčano prijepodne, što nam je dobro došlo za kratku šetnju uz obalu Bleda. Tamo je sve u jeku radova jer se spremaju za svjetsko (?) veslačko prvenstvo iduće godine – a Junior je primjetio da ga dva brda iznad Bleda podsjećaju na cice. Počelo je počelo. :X

Nakon što smo je dobro izmorili, Bebolina je zaspala a mi smo odlučili iskoristiti to vrijeme za put prema idućem odredištu. Nakon karavanki i ulaska u Austriju počeli smo razmišljati da preskočimo iduću usputnu stanicu Halstat jer je prilično zahladilo uz jaki vjetar i nije bilo za neku šetnju.

Putem smo popeli na više od 1300m nadmorske visine, a nakon što smo izašli iz tunela Tauern (brijem da je to ONAJ Tauern u kojem se prije par godina dogodila grda nesreća sa požarom) dočekala nas je prava snježna mećava, tako da smo definitivno odbacili i ono malo dvojbi koje smo imali za usputne stanice. Na žalost, to je uključivalo i malo zabačeno austrijsko selo sa 104 stanovnika za koje nitko nikada ne bi ni znao da se ne zove – Fucking. Srećom se snijeg nije počeo loviti po cesti, pa smo nakon pedesetak kilometara izašli iz snijega bez problema i zastoja.

Krenuli smo prema jezeru Chiemsee gdje planiramo prenoćiti, a kako je prošlo 17h krenuli smo tražiti crkvu sa misom. GPS je ponudio jednu na 15km udaljenosti u našem smjeru i svega 2-3km daleko od autoputa. Kako je crkva je bila zatvorena, u obližnjoj kući sam priupitao da li znaju kad je misa – s malo Njemačkog sam pitao gazdu jel netko govori Engleski, pa sam dalje od gazdarice doznao potrebne informacije.

Daklem – misa je u 7 sati. Ali u 7 sati navečer a ne u jutro (to mi je posebno napomenula). I to nije svaki dan nego samo ponedjeljkom. A nije ni svaki ponedjeljak nego to tek počinje iza 1. svibnja. Blago onima koji nisu time toliko opterećeni kao što je kod nas.

Odustali smo od daljnjeg traženja i kad smo sišli s autoputa prema jezeru Chiemsee vidjeli smo odmah lijevo jedno mjesto sa prilično velikom crkvom – i misom koja će početi za pola sata. Savršeno. Bebolina i ja smo otišli u bazu čekati Nanu i klince da obave misu, a kako je bio Veliki Četvrtak tako i se i služba otegnula na sat i pol. Bebolina je već bila luda od cijelog dana u kamperu, a šetnju vani nismo uspjeli obaviti radi hladnoće i jakog vjetra.

Zato smo odmah po dolasku u kamp Harras otišli u restoran na kavu (za koju smo zaboravili da se u ovim krajevima treba tražiti espresso jer inače dobijete odvratnu filtericu) i vrući kakao, a Bebolina je iskoristila tih pola sata za trčkaranje okolo da nadoknadi cjelodnevno sjedenje. Stol do nas je bila obitelj Nijemaca koji su na putu prema našoj obali, pa smo s njima razmijenili par riječi. Kako je već prošlo 22h i zatvorili su recepciju, pristup na Internet sam dobio tek u petak u jutro pa zato ovo pišem za kašnjenjem.

Ima i dosta fotki, ali kako smo knap s vremenom njih cu staviti u subotu kad dođemo kod tete i bude bilo više vremena i siguran pristup Internetu.

Petak, 02.04. – Dachau, Legoland, kod tete i tetka

Jutaro u Harrasu je pokazalo pravu sliku – kamperi su ovdje normalan način života. Iako je travanj tek počeo i bilo je prilično hladno, kamp je bio prilično popunjen a u dijelu za noćenje kampera gdje smo noćili bilo nas je  više od desetak. Popili smo kavu (ovaj puta espresso), spojili se na Internet, natočili vodu i nakon doručka krenuli dalje prema memorijalnom centru Dachau. Malo smo se bojali kako će djeca podnijeti informacije o strahotama koje su se tamo događale, ali je sve bilo Ok i uz puno odgovora na njihova pitanja na temu “kako je to netko mogao”. Na putu tamo smo se kilometrima vozili paralelno zastoju i gužvi u suprotnom smjeru – ekipi koja je išla za praznike prema jugu, a pretpostavljam da će se idući vikend vraćati i napraviti gužvu prema natrag. Dobro je ići u suprotnom smjeru od krda.

Prošlo je već 15h i bilo je vrijeme za ručak – za razliku od jučer, kad smo kuhali ručak, danas smo htjeli neki brzinski ručak da čim prije krenemo dalje. Dolaskom među zatvorene dućane skužili smo da ništa (više?) ne radi zbog Velikog Petka, ali srećom radio je McDonalds gdje smo uzeli Filet’O'Fish koji je uz juhu i salatu odglumio glavno jelo. Bebolini se toliko dopao pomfrit da smo prije polaska otišli po još jednu porciju za put.

Po izlasku natrag na autoput Bebolini se počelo spavati, pa je Nana preuzela kormilo a princeza i ja smo se digli u alkoven proučavati kapke s unutarnje strane. Probudilo me zaustavljanje kampera – Nana je promašila skretanje u Legoland za 20m i stala na zaustavnoj traki, pa sam nas uz njezinu asistenciju kroz prozor uspio vratiti natrag i skrenuti. Pred Legoland smo došli malo iza 18h, taman kad je ekipa bila na masovnom odlasku. Za razliku od Gardalanda gdje je suvenirnica vani kod ulaza, dućan u Legolandu se nalazi unutra desetak metara iza ulaza. Kako osoblje nije imalo razumijevanja da nas puste do dućana, a meni se nije plaćala karta za ulaz u zabavni park da bi u njihovom dućanu ostavili još novaca – otišli smo dalje samo uz par fotki.

Nastavila se religiozna tema našeg putovanja, pa smo shvatili da kod tete dolazimo malo prekasno da bi stigli na večernju misu. Nova potraga za crkvom u blizini autoputa je bila uspješna, tako da smo u svega pola sata uspjeli sići s autoputa, stići na kraj mise, užicati potpis i pustiti Leu da se protrka i izlufta. Još sat vremena vožnje i došli smo kod tete i tetka s kojima smo se ostali družiti do kasno u noć, a Junior je na satelitskoj počeo gledati Alien vs. Predator nakon čega je imao malo problema zaspati.

(sada je 05.04. ponedjeljak, 18h i ovo pišem ispred McDonaldsa u ogromnom shopping centru Val d’Europe u okolici Pariza)

Subota, 03.04. – spavanje, šetnja, spavanje, druženje

Mala spavalica je potegnula do 10h, a kako je nisam mogao ostaviti samu – morao sam i ja (jadan). Nakon kasnog doručka zaključili smo da ne valja žuriti sa ručkom i otišli s tetom i tekom u šetnju Barok parkom u Ludwigsburgu. Poslije obilnog ručka, Bebolina je opet trebala spavati pa sam se doborovoljno javio za dužnosti – i time valjda nadoknadio zaostatke koji su se nakupili u danima prije puta. Navečer smo otišli obaviti shopping i popunili zalihe hrskavih štapića sa sirom – jer nas još čeka vrrrlo dug put.

Nedjelja, 04.04. – odlazak u Freiburg

Nakon ranijeg ručka krenuli smo prema idućem odredištu kako bi došli prije mraka. Po putu nas je dijelom prala kiša uz istovremeno sunce, ali smo bez  većih gužvi došli u predviđenih dva i pol sata. Nakon kave i odličnih kolača (Barbara – ovo je podsjetnik da nabaviš recept od onog specijaliteta za koji smo zaboravili kako se zove), Frank je sa zadovoljstvom udovoljio djeci da se ostanu igrati na Nintendo Wii, a Barbara je nas preostale odvela u šetnju po centru Freiburga. Bebolina je putem ogladnila, pa je Barbara pribavila hrskavi kornet u jednoj slastičarni. Bebolina ga je u znak zahvalnosti razmrvila po cijelom stražnjem dijelu auta – nadam se da smo uspjeli sve usisati. Nakon večere smo se pozdravili sa ljubaznim domaćinima i otišli na počinak u svoju kuću putujuću koju smo sparkirali na 20m od njihovog ulaza. U blizini smo vidjeli preko nekoliko kampera parkiranih na sličan način, pa smo i mi zaključili da možemo tako prenoćiti. Nisam imao sreće sa spajanjem na Internet, pa sam otišao na spavanje – sutra imamo za odvaliti veliku turu od skoro 500km. Kako smo vidjeli da je Bebolini dosta teško sjediti baš cijeli dan u vožnji, Nana je predložila da se dignemo jako rano i probamo iskoristiti vrijeme dok klinci spavaju da prijeđemo što više puta.

Ponedjeljak, 05.04. – prema Parizu ilitiga zemlja kružnih tokova

Kiša koja je padala cijele noći je stala taman prije nego smo trebali krenuti – digli smo se u 5h, skuhali kavu, učvrstili stvari i krenuli. Dolazak u Francusku smo, osim po natpisima na prometnim znakovima, skužili i po kružnim tokovima. Prvih nekoliko desetaka kilometara smo nailazili na kružni tok svakih par minuta, tako da nam više nije ni bilo smiješno kad je iritantni glas na GPS-u rekao da “uđemo u kružni tok i izađemo na 2. izlazu u desno”. Nakon cca. sat i pol vožnje po manjim mjestima, krenulo je penjanje preko jedne veće planine na kojoj smo se već počeli pitati koliko je bila pametna odluka da izbjegavamo autoputeve u Francuskoj. Srećom, nakon toga se put normalizirao i pretvorio u brze magistralne ceste sa povremenim dionicama na 2 trake u svakom smjeru, te prolascima kroz manja mjesta. Malo prije 8h smo stali na benzinsku tankirati, pa smo morali pričekati desetak minuta da otvore. Imaju zanimljiv princip – pumpa je blokirana i ne možeš točiti dok prvo ne odeš na blagajnu platiti – kako nisam znao koliko će mi stati goriva, morao sam ostaviti tamo karticu da bi mogao točiti do čepa. Tada se i Bebolina probudila, pa ju je Nana nadojila i preuzela kormilo, a ja sam otišao dalje uspavati princezu. Uspjeli smo odspavati do 10h, pa smo stali na doručak u jednom usputnom mjestu. U sat vremena smo obavili doručak, obukli spavalice i presložili stvari u kamperu na dnevni režim (oslobodili stol i klupu za sjedenje i prebacili višak stvari na krevete) te krenuli dalje jer nam je ostalo oko 150km puta. Do kampa kraj Pariza smo došli oko 13.30h, ali smo odmah produžli dalje do drugog kampa 7km dalje jer nam se ovaj prvi nije previše svidio po pitanju uređenja i čistoće. Drugi kamp se pokazao kao puni pogodak – uz ljepše uređen okoliš, u jutro i navečer imaju organiziran prijevoz autobusima do stanice vlaka koji će nas za cca. 40 minuta odvesti u centar Pariza. To je plan za sutra.

Pristup Internetu se u kampu svodi samo na PC u krugu recepcije i nije moguće spojiti se svojim kompom, pa nam je ljubazna teta na recepciji objasnila da ima slobodan pristup Internetu tamo negdje u ogromnom shopping centru. Dok nam je na karti objašnjavala gdje je to, vidio sam da na putokazu piše “Sea Life” – ogromni akvarij, koji se prikladno nalazi u tom istom centru. Kako je bilo rano poslije podne, poslije ručka (podgrijane lasagne pojačane tunom su bile odlične!) smo se se uputili probati pronaći gdje je taj Sea Life. Na žalost, danas nismo ništa uspjeli obaviti jer rade samo do 17.30h, tako da to ostaje za (vjerojatno) srijedu kada su najavili ružno vrijeme pa neće biti za šalabajzanje po Parizu.

Sada se spremamo još napraviti krug po Val’D'Europe, kupiti par sitnica i natrag u bazu na počinak – sutra ustajemo ranije da ulovimo bus i stignemo u Pariz čim prije.

Utorak, 06.04. – laufanje po Parizu

Obavili, čekali skoro 2h za ulazak na Eifellov toranj, popili šampanjac u parku ispred, puno dojmova i slika, detalje ostajemo dužni kad bude malo više vremena.

Srijeda, 07.04. – Sea Life i odlazak dalje prema Heidelbergu

Maloprije smo završili sa obilaskom akvarija Sea Life, sad idemo u shopping i onda polako krećemo prema Heidelbergu. Nemamo neki određeni plan – vozimo se dok nam ne dojadi, onda tražimo prenoćište i sutra vozimo ostatak puta.

.

.

…nastavak slijedi…

Nedjelja, 11.04.

Sinoć smo došli doma, raspakiravamo se cijeli dan, polako se ufuravamo u novi radni tjedan… Ostali smo dužni puno priče i slika koje planiramo staviti u idućih par dana.

.

(zadnja izmjena: 11.04.2010)

Categories: Uncategorized Tags:

Autonomija kampera

March 11th, 2010 Comments off

Većina kampera ima dodatni akumulator za struju, spremnike za vodu i WC  – što to točno znači za autonomiju, te koliko dugo se može boraviti daleko od kampova i odmarališta koji imaju priključak struje i vode?

Prva i osnovna stvar koju shvatite u kamperu je koliko smo naučeni na neograničene količine struje i vode koje imamo na raspolaganju kod kuće. Sve te resurse kamper ima u ograničenim količinama i koliko će potrajati ponajprije ovisi o načinu korištenja – možete imati autonomiju od nekoliko dana, a moguće je i sve potrošiti već prvog dana.

Struja

Struja je najveći problem za dužu autonomiju. Svi današnji kamperi imaju akumulatore od oko 80Ah i napravljeni su za putovanja na kojima se vozite dio dana (za to vrijeme se puni akumulator), onda negdje stanete za prenoćiti (svjetlo upaljeno 2-3h, možda još 1-2h gledanja TV), a sutra idete dalje i akumulator se opet puni. Kako bi kamperima olakšali putovanje, većina organiziranih odmorišta nudi mogućnost priključenja struje – takvih odmorišta ima u EU sve više i cijene za noćenje se obično kreću od 5-10EUR po kamperu (priključak struje postoji i u kampovima, ali njih ne spominjemo jer se kamperom primarno putuje).

Ako pazite na potrošnju struje – recimo navečer imate upaljeno svjetlo 2-3h i televizor 1-2h, onda uz upaljeno grijanje/toplu vodu već trećeg dana imate akumulator koji je ispod 50% kapaciteta i potrebno ga je punjeniti.

Sa jako smanjenom potrošnjom – upaljeno samo grijanje/topla voda uz minimalno korištenje svjetla – moguće je dobiti autonomiju od 5-6 dana.

Ako se zaigrate i cijeli dan imate upaljen TV, navečer neće biti dovljno struje niti za rasvjetu.

Zbog toga se prilikom odlaska na duži boravak u prirodi (tj. daleko od kampova i organiziranih odmorišta) sa sobom nose mali strujni agregati koje upalite kada treba više struje – obično navečer kada se pale svjetla, gleda TV, radi na laptopu, itd. Bolji agregati su toliko tihi da ih se skoro uopće ne čuje kada ih postavite na udaljenosti od 10-15 metara, a sa 2 litre benzina mogu raditi preko 5 sati.

Postoji rješenje sa solarnim panelima koji se stave na krov, a u kamper se ugradi nekoliko jačih akumulatora čime se – uz dovoljno sunca – dobije kompletna strujna autonomija. Na žalost, to  je toliko skupo da se isplati jedino ljudima koji u kamperima žive i to im je životni stil (dok mi ostali o tome možemo samo sanjati).

WC

Drugi po redu problem je kemijski WC čiji spremnik od 15-20 litara sa četvero ljudi jedva izdrži dan-dva. Ako ste na putovanju i u pokretu, onda je dobra navika koristiti WC na stajalištima, a kemijski WC u kamperu čuvati za situacije kada niste blizu odmorišta ili po noći kada je nezgodno ići do WC-a.

Voda

Spremnik vode je kapaciteta 100 litara – za pranje posuđa dovoljno je par litara, a tuširati se može s manje od 10 litara. Ovisno o upotrebi, može potrajati nekoliko dana – ili cijeli spremnik vode možete potrošiti sa jednim dužim tuširanjem.

Plin

Oko plina treba najmanje brinuti – jedna plinska boca uz upaljeno grijanje i frižider traje otprilike tjedan dana, a u kamperu postoje dvije takve boce.

Broj osoba u kamperu

March 11th, 2010 Comments off

Primjećujemo da je dosta ljudi zbunjeno sa oznakama koje se koriste kod kampera – najčešći modeli koji se kod nas nude su za 6 osoba, ali kao 4+2.

Što to znači?

Takvi kamperi imaju 6 mjesta za sjedenje osigurana pojasevima (2 naprijed i 4 iza oko stola), te imaju 4 fiksna ležaja u kombinacijama jedan dupli i 2 na kat ili dva dupla. Dva dodatna ležaja (to je onaj +2) se dobiju kada se preklopi stol i klupe za sjedenje. Za to slaganje (i u jutro opet pospremanje) treba nešto vremena, te je malo teže prolaziti kamperom (npr. prema WC-u). Stoga svima koji misle ići u punom broju preporučamo da – ako vrijeme dozvoljava – ponesu jedan mali šator za dvije osobe koje onda spavaju pokraj kampera, jer je boravak tako puno ugodniji.

Puni se komfor u kamperu dobije kada na put ide maksimalno 4 odrasle osobe, eventualno s manjim djetetom koje može spavati između njih na velikom krevetu. Ako planirate ići na put, razmislite o tome da pronađete još nekoliko zainteresiranih te da idete radije sa dva (ili više) kampera.

Takva putovanja imaju jednu dodatnu dozu zanimljivosti jer ne putujete sami, imate mogućnost parkiranjem kampera jednog nasuprot drugoga napraviti vaš privatni ograđeni “dnevni boravak”, a na dužem putu je lakše ako imate još nekoga sa sobom ako npr. treba promijeniti gumu ili pronaći obližnji servis.

Categories: Najam, Pitanja i odgovori Tags: ,

Nova sezona 2010

March 4th, 2010 Comments off

Već neko vrijeme sam razmišljao o tome kako bi trebao napisati tekst kao zaključak prošle godine i u tom me prenulo toplo i sunčano vrijeme koje je u zadnjih desetak dana otopilo snijeg i navjestilo dolazak proljeća – a time i nove sezone za kampiranje.

Pri kraju smo sa “buđenjem” kampera iz zimskog sna, obavljen je servis, napunjeni akumulatori, treba dovršiti čišćenje iznutra i izvana, a u planu je i nabavka novog televizora sa ugrađenim DVB-T prijemnikom. Ne bi vjerovali koliko malo modela televizora ima da mogu raditi na 12V. :(

Ako uspijemo uskladiti sve druge obaveze, prije ljeta je u planu i dvotjedno krstarenje Europom o čemu ćemo objaviti detaljni putopis. Više informacija uskoro.

Categories: Uncategorized Tags:

Prvi najam

July 15th, 2009 Comments off

Koliko god smo jedva čekali da se to dogodi, ipak nam nije svejedno što nam je kamper prvi puta otišao u najam. Sve skupa je organizirao iskusni g. Ronald Petrović (njegova firma Petroni nam radi rent-management), tako da su sve pripreme prosle glatko a kamper je otpremljen na obalu gdje je preuzet od korisnika (ljudi su navodno iskusni sa kamperom po Hr).

Nadam se da će nadalje biti lakše i s manje brige. :)

Categories: Uncategorized Tags:

Dobrodošli!

July 10th, 2009 Comments off

Nakon (pre)dugih priprema postaviti smo kostur stranica i osnovne informacije – uskoro očekujte popunjavanje ostalih sadržaja.

Categories: Uncategorized Tags: